SVETA POTVRDA ILI KRIZMA

Potvrda ili krizma jest sakrament u kojemu krštenik prima puninu Duha Svetoga da bi svojom zrelom vjerom i životom svjedočio za Isusa Krista. Po tom sakramentu postajemo svjedoci Isusa Krista. Ona je sakrament kršćanske zrelosti. U latinskoj Crkvi ovaj se sakrament dijeli kada kršćanin dozrije do dobi razuma.

Tko može primiti sakrament potvrde?

• onaj koji je kršten
• onaj koji poznaje svoju vjeru
• onaj koji je u posvetnoj milosti (tj. bez teškog grijeha)

Tko može biti kum(a) na potvrdi?

• osoba koja je i sama primila sakrament potvrde
• ako je kum(a) u braku, treba biti u crkvenom braku tj. crkveno venčan(a)

Od dokumenata prije samog obreda potvrde, potvrđenik od svećenika koji ga je pripremao za potvrdu prima “Pristupnicu za sakrament potvrde” na kojoj se nalaze osobni podaci o potvrđeniku, mjesto i datum njegova krštenja, ime i prezime krizmanog kuma, ime i prezime djelitelja potvrde, datum i mjesto potvrde. Uz pomoć Pristupnice, krizma se upisuje u Knjigu krizmanih i u Maticu krštenih.

Od kandidata se traži:

• da redovito pohađa župni i školski vjeronauk
• ozbiljnost u ponašanju i svjedočenju svoje vjere
• redovito pohađanje nedjeljne Euharistije i primanje Sakramenata
• priprava se odvija kroz župnu katehezu u 7. i 8. razredu

 DOKUMENTI koji su potrebni:

• Roditelji svakog od kandidata, na početku vjeronaučne godine, na roditeljskom sastanku, dobivaju prijavnicu za vjeronauk za krizmu. Tu prijavnicu, ispunjenu i potpisanu od roditelja i kandidata, kandidat predaje u župni
• Ako kandidat živi izvan naše Župe, tada mora donijeti dozvolu svojega župnika za pohađanje priprave i primanje Sv. Potvrde u ovoj Župi.
• Ako je kandidat kršten izvan naše Župe, tada o toj činjenici donosi potvrdu iz Župe u kojoj je kršten. Isto vrijedi i ako je primo Prvu Sv. Pričest izvan naše Župe.
• Potvrda kojom se dokazuje sposobnost kumova za kumovanje na Krizmi: potvrdu treba predati u župni ured najkasnije do početka drugog polugodišta školsko-vjeronaučne godine.

Tko može a tko ne može, tko smije a tko ne smije biti krizmani kum ili kuma (ZKP 874, 892 i 893)
U kanonu 892, ZKP potiče da potvrđenik, »ako je moguće, ima kuma«. Kumova je dužnost »brinuti da se potvrđeni ponaša kao pravi Kristov svjedok i da vjerno vrši obveze povezane s tim Sakramentom« (usp. ZKP, kann. 872, 873, 892 i ZKIC, kan. 684). Kum, dakle, mora biti uporište, pokazatelj puta, na neki način smjerokaz.

Kanon 874 točno određuje uvjete koje mora ispuniti svaka osoba koja želi biti kum na Krizmi u Katoličkoj Crkvi

Za službu kuma na potvrdi vrijede isti spomenuti uvjeti kao i za kuma na krštenju. To znači ovo… Za kuma se traži da je ‘katolik, potvrđen i već pričešćen i da provodi život u skladu s vjerom i preuzetom službom’. Da budu kumovi, isključeni su katolici tzv. ‘javni grješnici’, oni koji tvrdokorno ustraju u očito teškom grijehu. Tako npr. ne mogu biti kumovi oni koji su sklopili samo građansku ženidbu ili oni koji su se rastali pa ponovno građanski vjenčali ili žive zajedno ili oni koji javno ili općepoznato pripadaju ili šire materijalističke i bezbožničke ideologije, koji su tražili ispis iz matice krštenih, koji se javno odriču katoličke vjere ili pripadnosti Katoličkoj crkvi… Zakonik traži za kuma ‘da nije udaren nikakvom zakonito izrečenom ili proglašenom kanonskom kaznom. Ne predstavlja smetnju kanonska kazna koja je unaprijed izrečena (‘latae sententiae’), tj. u koju je prekršitelj upao samim izvršenjem kažnjivog djela (kao u slučaju npr. namjernog pobačaja) ako kazna nije izrečena ili proglašena od mjerodavne vlasti. Konačno, kumovi na Krizmi ne mogu biti otac i majka.
Krštenoj osobi ‘koja pripada nekatoličkoj crkvenoj zajednici’ (npr. protestant) može se dopustiti da, ‘zajedno s katoličkim kumom’, bude svjedok Krizme (usp. ZKP, 874 § 2). Ipak, zabrana kumovanja ne odnosi se na nekatolike istočnih Crkava, pravoslavne(v.Acta Commissionis, Communicationes5, 1983, str. 182; Direktorij za primjenu načela i normi o ekumenizmu iz 1993. izričito dopušta da nekatolici istočnih Crkava /pravoslavni/ mogu biti pravi kumovi, a ne samo jednostavno svjedoci /br. 98; usp. ZKIC kan. 685 § 3/. Jasno je da kum ili kuma pripadnik nekatoličke istočne Crkve /pravoslavac/ treba imati druge spomenute uvjete za kumovanje).

Ne samo da za kumstvo na Krizmi vrijede isti uvjeti kao na Krštenju, nego, štoviše, preporučuje se da bude isti kum koji je tu službu već preuzeo na krštenju (usp. kan. 893 §§ 1-2); tomu je razlog prikladnost jer je potvrda usko povezana s krstom koji obogaćuje i usavršava. No može se, ipak, uzeti i druga osoba koja ispunjava uvjete za kumovanje; u nekim slučajevima bolje je izabrati drugoga kuma (npr. ako krsni kum ne vrši službu na koju se obvezao ili ako krizmanik izgubi povjerenje u krsnoga kuma), a u nekim to treba učiniti (npr. ako je krsni kum pokojni ili ako je odbacio katoličku vjeru ili ako živi sablažnjivim životom). U tom slučaju krizmanik može i sam izabrati kuma.