ŠTO JE POTREBNO ZA SAKRAMENAT PRVE PRIČESTI:
- Priprava za Prvu Pričest se odvija u 2. i 3. razredu (dalnja i bliža priprava)
- Roditelji djeteta, na početku školske godine trebaju popuniti prijavnicu za Župnu katehezu i predati je na prvom župnom susretu roditelja i vjeroučenika
- Ako je vaše djete kršteno izvan naše Župe, treba donijeti potvrdu o krštenju (iz župe krštenja)
O PRVOJ PRIČESTI
Prvu Svetu pričest po prvi puta primaju vjeroučenici trećih razreda osnovnih škola. Od njih se traži da redovito pohađaju školski vjeronauk od prvog razreda osnovne škole, te da u trećem razredu usvoje određena znanja. Nakon završene priprave, po prvi puta, pristupaju sakramentu pomirenja (ispovijedi), a nakon toga, svečano, u nedjeljnom euharistijskom slavlju, primaju svoju prvu sv. pričest. Vaš župnik, vjeroučitelji i cijela župna zajednica raduje se i iskreno vam čestita što će vaše dijete primiti sakrament Prve Svete Pričesti.
Tom prigodom bismo htjeli naglasiti vašu roditeljsku ulogu u pripremi za taj sveti sakrament. Vaša uloga u pripremi za prvu pričest i u općenito u vjerskoj pouci je neprocjenjiva.
Suvremeni svijet, usprkos svim svojim tehničkim dostignućima koja omogućuju brzu i udaljenu komunikaciju među ljudima ipak narušava mnoge društvene veze, a prva među njima jest OBITELJ. Danas sve više nastaju obitelji koje se svode na samu jezgru; roditelje i djecu, dok obitelji u kojima bi zajedno živjele tri generacije (bake i djedovi) ima sve manje. U suvremenom svijetu rasporedom poslova i aktivnosti ugroženo je zajedništvo djece i roditelja. Mnogi su rastrgani između poslovnih i obiteljskih obaveza. Osim toga, svjedoci smo kako se i brojnost djece u obiteljima smanjuje.
Pogrešno je mišljenje kako samo Crkva želi brojne obitelji odnosno da je idealna obitelj za Crkvu ona koja ima troje, četvero ili više djece. Naime, princip odgovornog roditeljstva znači da roditelji sami određuju broj djece i vrijeme kad će ih imati. To znači da se nitko, pa ni sama Crkva ne miješa u intimu obitelji i njezinog života već odgovornost prepušta roditeljima. Princip odgovornog roditeljstva u vjerničkim obiteljima predstavlja samo smjernice prema kojima se odgovorni roditelji ponašaju. To znači da se pri odluci o broju djece trebaju odogovorno ravnati prema svojoj savjesti, odgovornosti prema vlastitom narodu i prema Crkvi.
Obitelj je najčvršća poveznica koja postoji među ljudima. Osobe koje žive u takvoj zajednici uspostavljaju neraskidive veze.
Međutim, obitelj je i istovremeno i tako krhka i raspadljiva ukoliko se obiteljski život zanemaruje i ne njeguju se obiteljske veze. Zato Crkva roditeljima i pridaje najveću važnost u općenitom odgoju djece, posebno u vjerskom smislu.
Nitko ne može, pa ni svi svećenici, časne sestre ili vjeroučitelji ničim zamijeniti ili nadoknaditi ulogu roditelja u tako važnoj i odgovornoj zadaći koja je istovremena i teška i prelijepa.
Kroz vjerski i ostali odgoj djece obitelj ostvaruje svoje poslanje kao „kućne Crkve“. Roditelji su prvi najvjestitelji vjere svoje djece i to ne samo riječima nego prvenstveno svojim primjerom. Bračna i obiteljska duhovnost, razgovor o Bogu u krilju obitelji i zajednička molitva bitne su oznake i vrline jedne kršćanske obitelji koja tako svojim članovima omogućuje rast i sazrijevanje, ne samo u vjeri, nego u svakom pogledu. Obitelji koje nastoje pratiti slavlje kršćanskih blagdana kroz godinu i koje nastoje sačuvati nedjelju kao Dan Gospodnji postižu daleko više od pukog održavanja tradicija ili pobožnog uvježbavanja u kršćanstvo. Oni stvaraju uvjete u kojima njihovi članovi rastu ne samo u vjeri nego i u drugim humanističkim krepostima i na taj način te obitelji doista uključuju Boga u svoj svakidašnji život.