Župa Klanjec je osnovana 1789. Godine. Za zagrebačku biskupiju ta je godina vrlo značajna. Zagrebački biskup Maksimilijan Vrhovec osnivao je nove župe u zagrebačkoj biskupiji te su mnoga područja starih i novih župa dobila nova razgraničenja. Učinio je to ponajprije u želji da se poboljša i pospješi dušobrižnički rad u biskupiji a kao začetnik hrvatskog narodnog preporoda to je ujedno bio način borbe protiv germanizacije i mađarizacije hrvatskog naroda. Shvatio je da se u prostorno velikim župama teško može postići prisniji odnos između vjernika i njihovih pastira a bez toga je nemoguće efikasno i plodonosno približiti nauk Isusov narodu. Budući da su svećenici, duhovni pastiri, bili ujedno i najveći širitelji domoljubnih i preporodnih ideja, smanjivanjem velikih i osnivanjem novih manjih župa lakše se moglo doprijeti i utjecati i na rodoljubne osjećaje svakog pojedinog člana župe.
I područje Hrvatskog Zagorja dobilo je nova razgraničenja i nove župe. U zapadnom području uz rijeku Sutlu prilike su tražile također da se osnuje nova župa. Na području između tada velikih župa Tuhlja, Rozge i Jezera Klanječkih osnovana je nova župa sa sjedištem u Klanjcu kao najvećem i najznačajnijem mjestu između te tri župe. Župa je na upravljanje povjerena franjevcima koji u Klanjcu imaju crkvu i samostan te duhovno djeluju već preko 250 godina. Franjevačka crkva Navještenja Blažene Djevice Marije postaje župna crkva istoimene župe.
O nazivima naseljima koja su izdvojena iz starih župa te postala dio nove župe doznajemo iz knjige Status Animarum1 župe Klanjec. Iz dokumenta doznajemo ime mjesta, iz koje župe je izdvojeno te prezimena i broj domaćinstava (zadruga).
Iz župe Tuhelj (Ex Parochia Tuhelensi)
1. Klanjec (Klanyez), 61 domaćinstvo
2. Suhi Dol (Szuhodol), 8 domaćinstava
3. Sv. Florijan (Sz. Florianum), 6 domaćinstava
4. Gmajna (Gmaina) 13 domaćinstava
5. Rakovec (Rakovecz) 10 domaćinstava
6. Bobovec (Bobovecz), 6 domaćinstava
7. Police (Policze), 30 domaćinstava
8. Lučelnica (Vuchelnicza) 8 domaćinstva
9. Tomaševečki Vrhi (Thomassevechki Verhi) 6 domaćinstava
10. Tomaševečki Jarki (Jarky Thomassevecz), 15 domaćinstava
11. Letovčan (Letovchan), 13 domaćinstava
12 Gorkovec ( Gurkovecz), 21 domaćinstvo
13. Ledine, 14 domaćinstava
14. Novi Dvori (Arx Novi Dvory), 2 domaćinstva
15. Gredice Donje (Gredicze Dolnye), 15 domaćinstava
16. Gredice Gornje (Gredicze Gornie), 10 domaćinstava
17. Lepoglavec (Lepoglavezi), 6 domaćinstava
Iz župe Jezero ( Ex Jezerensi Parochia):
- Mrzlo Polje (Merzlopolye), 3 domaćinstva
- Strmec (Sztermecz), 19 domaćinstava
- Radakovo (Radekovo), 18 domaćinstava
Iz župe Rozga (Ex Parochia Rozgensi):
- Bratovski Vrh ( Bratovzky Verh), 4 domaćinstava
- Goljak (Golyak), 5 domaćinstava
- Radakovo (Radekovo), 18 domaćinstava
Iz navedenoga slijedi da je u času osnivanja klanječke župe bilo 311 domaćinstava u 26 naselja. Prema navodu arhiđakona zagrebačkog prilikom pohoda klanječkoj župi 1802. navodi da u klanječkoj župi ima 2.392 duše, što bi značilo da je svako domaćinstvo brojilo oko 8 članova.2
Bilo bi interesantno znati na koji način je župa predana na trajno upravljanje franjevcima i kako su to prihvatili župljani. Vjerojatno da je promjena upravljanja nad određenim mjestima prešla bez većih traumi žitelja. Franjevci su naime i prije u tim naseljima obavljali dušobrižničke djelatnosti uz odobrenje nadležnih župnika te su vjernici bili naviknuti na franjevce. Uz to mnogi žitelji okolnih naselja bili su članovi bratovština koje su vodili klanječki franjevci a i inače su često dolazili u Klanjec gdje su se nalazili razni državni uredi, jer je Klanjec već tada bio važno trgovačko, sajmeno, upravno i administrativno središte. U župnom arhivu nažalost o tome nema nikakvih podataka kao što nema podataka o možebitnim sukobima franjevaca i okolnog svećenstva. Izgleda da su franjevci dobro surađivali sa svim okolnim župnicima, bili im na potrebnoj usluzi i duhovnoj pomoći a za uzvrat slobodno su prikupljali pomoć (kolektura) za uzdržavanje samostana i franjevačke obitelji po okolnim naseljima, te uživali simpatije i povjerenje stanovništva. Vjerojatno da su i članovi grofova Erdody posjednici cesargradskog vlastelinstva, pod čijim su patronatom i izdašnom pomoči djelovale spomenute župe, svojim utjecajem pripomogli mirnom rješavanju mogućih problema budući da su bili i utemeljitelji i patroni franjevačkog samostana u Klanjcu. Zato franjevcima nije bilo teško započeti s upravljanjem novoosnovane župe. U južnom donjem dijelu samostana blizu glavnog ulaza, uređen je župni ured a samostanska crkava i postojeće kapele postale su prostor pastoralnog djelovanja.
Iz zapisnika službenog pohoda arhiđakona 1802. doznajemo da se u samostanskoj crkvi, koja služi kao župna, nalazi krstionica i na njoj kip sv. Ivana Krstitelja. Spominje se i kapela sv. Lucije na groblju kod samostanske crkve. Isto tako Pohoditelj spominje i opisuje i kapelu sv. Filipa Jakova u Gorkovcu i kapelu sv. Florijana3 To znači da je župa od samog osnivanja posjedovala sve što je bilo potrebno za normalno djelovanje.
Postavlja se pitanje što su franjevci dobili time što im je povjerena uprava nad novoosnovanom župom Klanjec a što su možda i izgubili. Svoje dušobrižničko djelovanje mogli su proširiti i izvan svoje crkve. Mogli su slobodno propovijedati, ispovijedati, krstiti u područnim kapelama te obavljati pokope na grobljima na teritoriju župe. Više nisu trebali za to svoje djelovanje dopuštenje okolnih župnika. Uz tu slobodu dušobrižništva i materijalna egzistencija im je bila sigurnija, jer su za određene djelatnosti ubirali naknade kako je to odredio mjesni ordinarij. No uz ove prednosti koje su dobili preuzimanjem uprave nad župom nešto su i izgubili. Najme, u dušobrižničkoj djelatnosti do preuzimanja župe mogli su bez ikakvih opterećenja svjedočiti franjevački duh temeljen na Evanđelju a pogotovo svjedočiti siromaštvo. U provođenju prikupljanja određenih davanja i pristojbi za pružene župničke i svećeničke usluge propisane od Ordinarija pred narodom su izgubili dio svog identiteta nadahnutog i od osnivača sv. Franje zapovjeđenog obdržavanja zavjeta siromaštva. Svećenici su uvijek bili u iskušenju da materijaliziraju svoje duhovo poslanje i svećeničke usluge i više neko je bilo potrebno za njihovu egzistenciju. Toj napasti bili su izloženi i svećenici franjevci što je i danas najveće iskušenje te se postavlja pitanje kako uskladiti propovijedanje Evanđelja te njegovo autentično življenje i svjedočenje kako je to živio i svojoj braći zapovjedio sv. Franjo.
Upravitelje župe i njihove pomoćnike (kapelane) imenuje uprava Hrvatske Franjevačke Provincije sv. Ćirila i Metoda a nadležni biskup (zagrebački nadbiskup) izdaje potrebne punomoći. Pravilo Franjevačkog reda određuje da se svake treće godine mijenja osoblje u samostanima, stoga niti jedan upravitelj župe nije mogao ostaviti dublji trag. Svi pastoralni, graditeljski te ostali uspjesi u župi pripisivali su se franjevačkoj obitelji u samostanu. Budući da su se i upravitelji župe mijenjali svake treće ili šeste godine, nisu niti mogle nastati dublje osobne veze između župnika i župljana, kako je to slučaj na župama kojima upravljaju biskupijski svećenici koji su nakon imenovanja za župnika gotovo uvijek ostajali na istoj župi do umirovljenja ili smrti, te su pojedinci mogli ostaviti i dublji osobni trag svog djelovanja u povjerenoj župi.
Filijalne kapele
Osim župne crkve u kojoj se odvijao dušobrižnički rad, i područne kapele postaju važna mjesta dušobrižništva te dobivaju novu važniju ulogu. Budući da se župna crkva u Klancu nalazi na samom sjevernom rubu teritorija novoosnovane župe, franjevci, u želji da budu bliži povjerenom puku, dio svog dušobrižničkog posla obavljaju u postojećim područnim kapelama, a iz pastoralnih potreba grade nove.
Kapela sv. Filipa i Jakova
Od prvih dana postojanja župe, posebnu ulogu pastoralnog rada dobiva kapela sv. Apostola Filipa i Jakova u Gorkovcu sa crkvenom kućom koja se nalazu u blizini kapele. Kapela se prvi puta spominje 1690. a pobliže ju opisuje arhiđakon pohoditelj 1691. Prema tom opisu kapela je izgrađena od hrastovih planjki. Iznutra je sva obložena daskama na kojima su naslikani likovi sv. Filipa i Jakova. Ima kamenu menzu iznad koje se uzdiže drveni oltar sa slikama sv. Filipa i Jakova. Ima i ograđeno groblje. Kasnije se spominje 1754. kada se navodi da je kapela drvena ali je iznutra ožbukana. Zbog njene dotrajalosti pohoditelj arhiđakon zahtjeva da se sruši i gradi nova kapela.
Nema poznatih podataka kad se to zbilo ali 1802. u prvom pohodu novoosnovanoj župi arhiđakon pohoditelj pobliže opisuje kapelu. „Zidana je i na brijegu, duga 5. orgija (9,5 m.) a široka 3 orgije (5,6 m.) Kor je drven na koji se ulazi izvana. Zvonik je drven i u njemu jedno zvono. Pokrita je hrastovim daščicama. Strop je ravan. Žrtvenik je drven. Ima dva kipa: Sv. Jakova i sv. Filipa, obojeni su, i dva anđela obojena. Gore je kip sv. Barbare.“ Staro zvono koje je 1917 skinuto u ratne svrhe bilo je teško 240 kg a salio ga je Antun Samasse u Ljubljani 1859. sa slikom4 Novo zvono nabavljeno je i blagoslovljeno 1922. Teško je 253 kg.
Kapela je kroz povijest doživjela razne obnove i preinake, izvana i iznutra. Današnja kapela istih je dimenzija kao što je opisana 1802. osim što je dograđen zidani toranj ugrađen u pročelje kapele. Od starog interijera nije ostalo gotovo ništa. Kipovi sv. Filipa i Jakova smješteni su u novoizgrađenim nišama u zidu svetišta. Anđeli lučonoše nalaze se u samostanskom muzeju. Kip sv. Barbare je u privatnom vlasništvu. Retabl drvenog oltara u potpunosti uklonjen i uništen. Posljednja temeljita obnova kapele iznutra i izvana te okoliša obavljena je 2007. U toj obnovi okoliša uklonjeno je sve raslinje oko kapele, na žalost i neka stabla koja nisu smetala a davala su poseban ugođaj i prepoznatljivost krajolika. Misa se održava redovito svake nedjelje i blagdanima a nakon sprovoda mise zadušnice. Na misama se okupljaju vjernici uglavnom iz naselja: Letovčan Novodvorski, Letovčan Tomaševečki, Radakovo, Goljak, Bratovski Vrh, Ledine, Gorkovec te Gornje Gredice. Mnogi pokojnici iz tih naselja počivaju na groblju nedaleko kapele a i danas se pokapaju na njemu te mnogi vjernici nakon mise pohode i grobove svojih pokojnika.
Kapela sv. Florijana s Kalvarijom
Na jugoistočnoj strani iznad Klanjca nalazi se stara kapela sv. Florijana, mučenika i zaštitnika vatrogasaca. Smještena na brijegu, na osamljenom mjestu, tek kilometar udaljena od središta Klanjca.
Prema poznatim podacima kapelu je podigao Mihael Vogić 1690. godine. To je bila vrlo mala kapelica, zidana, sa dva velika prozora, zvonikom i jednim zvonom. Kapelica je imala oltar s kipom sv. Florijana koji drži vrč vode. Tog kipa danas više nema. Bila je tako mala da je u nju stao samo svećenik koji je služio svetu misu, a ljudi su u ta stara vremena misu slušali kroz prozore.
1742. godine, na mjestu te kapelice podignut će se nova, vrijedna barokna kapela s trostranim svetištem, dograđenom sakristijom i zvonikom ugrađenim u pročelje.
Kapela je podignuta kao zavjetna kapela Klanjčana i jedina je posvećena svecu, zaštitniku vatrogasaca u Krapinsko-zagorskoj županiji. Vjerojatno su je Klanjčani dali podignuti nakon događaja koji se u povijesti mjesta spominje kao fatalni. A taj strašni događaj bio je požar koji je 31. ožujka 1716. spalio cijelo klanječko naselje i trajno se urezao u pamćenje generacija mještana koje će se moliti sv. Florijanu kao svom zaštitniku.
I ta kapela kroz povijest nekoliko puta je obnavljana i uređivana. Posljednja temeljitija obnova kapele izvana i iznutra izvršena je 1899.
«U mjesecu srpnju popravljena i preslikana kapela sv. Florijana. Sav popravak stoji 210 forinti. Slikariju kod jedne i druge kapele (sv. Filip i Jakov) je načinio Franjo Sikošek iz Brežica5, zidarskiu radnju Adam Augustinčić6, stolarsku radnju Franjo Milčić i Josip Pavunc, bravarsku Alojz Lovrečki, svi iz Klanjca. Kipove za jednu i drugu kapelu je načinio Ferdinand Stuflesser u Tirolu.» 7
To zgodom prebojan je stariji vrijedan oslik zidova te medaljoni sa likovima svetaca u sredini. Uklonjena je i slika sv. Florijana sa gorućim Klanjcem Carla Theodora Horvatha iz 1837. te na mjesto slike postavljen tirolski kip sv. Florijana. Sa oltara uklonjeni su kipovi svetaca asistenata sv. Donata i sv. Stjepana kralja a na njihovo mjesto postavljeni tirolski kipovi Sv. Ćirila i Metoda. Jedino je ostao kip Marije Magdalene u atici te dva anđela na obratima vijenca. Zanimljivo je da je kapela imala i male orgulje sa sviralima smještenim u ogradu drvenog kora a mijeh se nalazio u prostoru tornja.
Od 1933. godine i obilježavanja 1900-te godišnjice Isusove smrti kod kapelice se gradi prekrasna Kalvarija. Podigli su je Klanjčani svojim dobrovoljnim prilozima.
Po prvi puta slaveći pobožnost Križnog puta vjernici su se na ovom mjestu okupili na Veliki petak 1935. godine. Zanimljivo je da je tada izdana i razglednica sa slikom Kalvarije.
Nakon Drugog svjetskog rata Kalvarija će biti devastirana, reljefni prikazi postaje porazbijani, vjerski obredi zabranjeni, a prekrasna kapela sv. Florijana polako će zarastati u šipražje i sve više propadati. Budući da kapela nema posebnog pastoralnog značaja jer se nalazi u relativnoj blizini župne crkve, upravitelji župe nisu se posebno niti trudili oko obnove i očuvanja. Od 1980. ipak započinju neki radovi oko uređenja okoliša i najnužnije sanacije. Očišćen je i uređen prostor kalvarije a u niše postaja postavljeni novi medaljoni križnog puta. Na kapelu je postavljeno novo krovište i limarija te izvedena drenaža oko kapele. Od 1987. započinju pripreme za temeljitiju i stručnu obnovu. Izvršeno je potrebno geodetsko snimanje, obavljeni istražni radovi iznutra i izvana, istražena sva povijesna dokumentacija, te se nadamo da će uz pomoć ministarstava kulture RH ovaj vrijedni spomenik kulture uskoro biti stručno i temeljito obnovljen. Obnovu kapele vodi kao investitor grad Klanjec. Od 1994. sv. Florijan postaje zaštitnik grada Klanjca te je interes Grada da se kapela što prije obnovi kako bi se svečanost proslave dana grada mogla odvijati u prekrasnom prirodnom ambijentu.
Osim prigodnih proslava kapelica nema neki pastoralni značaj, ali se posljednjih godina okuplja sve više vjernika na pobožnost križnog puta koji se obavlja na sve korizmene nedjelje poslije podne.
Kapela sv. Ivana Krstitelja u dvorcu Novi Dvori
U sklopu Novodvorskog zdanja nalazila se i dvorska kapela sv. Ivana Krstitelja. Kapela je bila opremljena i uređena sukladno ekonomskoj i kulturnoj moči vlasnika tj. Obotelji Edody. I ona je kroz povijest doživljavala preuređenja što se i danas vidi u zazidanim gotičkim prozorima. Dvoetažna barokna kapela sv.Ivana spominje se u kanonskoj vizitaciji 1737. U kasnobarokno doba bila je oslikana iluzionističkim oslikom. Barokni toranj dominirao je zapadnim pročeljem dvorca. Kapela je služila ponajprije za osobne duhovne potrebe vlastele i njihovih služinčadi. Od 1920. u dvorcu se održava školska nastava8 i vjeronauk a u nekadašnjoj dvorskoj kapeli privilegiranoj za vlastelu služi se sv. misa i za okolno stanovništvo. Nakon prodaje dvorca i okolnog zemljišta krajem 19 stoljeća vlasnk postaje obitelj Brukner židovske nacionalnosti koja nerado franjevcima isplaćuje tzv. deputat ili obavezu godišnjih davanja za uzdržavanje samostana pa i samu kapelicu sv. Ivana pretvaraju u prešnicu. Uspostavom nove vlasti 1945. dvorac biva opljačkan i prepušten devastaciji i rušenju okolnog stanovništva te je i dvorsku kapelu zadesila ista sudbina. Danas su od kapele ostali samo zidovi, kapiteli lukova te kameni dovratnici ulaza u kapelu. Interijer je uništen ili opljačkan te raznesen po kućama gdje je vremenom doživio sudbinu kao i kapela. Možda bi se još koji sačuvani predmet iz kapele pronašao u pojedinim kućama.
Kapela sv. Josipa radnika u Lučelnici
Gradnjom područne škole u Lučelnici nastala je potreba osiguranja nekog prostora za održavanje vjeronauka za stopedesetero djece iz naselja Lučelnica, Tomaševca, Rakovca te Polica koja su pohađala tu školu. Nastojanjem upravitelja župe p. Paulina Kosa, dobivena je 1965. dozvola za izgradnju manje kuće za te potrebe na samostanskoj livadi nedaleko škole. Započelo se odmah s izgradnjom te je već slijedeće godine kuća pokrita. Ubrzo se počeo u njoj održavati vjeronauk a po odredbi Nadbiskupskog Duhovnog Stola proglašena je kapelicom koja je posvećena sv. Josipu Radniku te se u njoj može služiti sveta misa. Tako je kuća započeta 1966. prerasla prvotne namjere i Lučelnica je dobila i mjesto vjerske poduke, ali i nedjeljnog bogoslužja i okupljanja vjernika oko stola Gospodnjega. Vremenom se kapelici prigrađuje prostorija za vjeronauk u zimskom vremenu te mala sakristija. Dograđen je i mali toranj u koji je smješteno zvono iz kapele sv. Florijana. Kapela u takvom obliku služila je sve do 1983. kada se gradi potpuno nova veličine primjerene potrebama sa svim potrebnim pomoćnim prostorijama. Prema novčanoj mogućnosti kapela se stalno uređivala izvana i iznutra a današnji oblik sa uređenim parkiralištem dobiva 2008. Potpuno je dovršena, postavljeni novi vitraji dar pojedinih obitelj, u toranj postavljeno novo elektrificirano zvono, u kapelu postavljene preuređene klupe iz klanječke crkne, postavljen novi oltar, uređeno i asfaltirano parkiralište te je kapela svečano blagoslovljena 1. svibnja 2008. Uz župnu crkvu u Klanjcu, kapela sv. Josipa radnika u Lučelnici postaje novi pastoralni centar.
Bratovštine i katolička društva u župi
Bratovštine
Najstarija i najbrojnija bila je Bratovština sv. Antuna Padovanskog Osnovao ju je grof Emerik Erdody, veliki štovatelj sv. Antuna, 13 svibnja 1664. a bulu o podignuću bratovštine izdao je papa Aleksandar VII. Bratovština je podignuta za muškarce i žene bez ikakve razlike. Papa je bulom odredio ciljeve bratovštine „za veću duhovnu korist i napredak članova“, te ju obdario raznim povlasticama. Mnogobrojni članovi dolazili su iz redova običnih seljaka, kmetova ali i iz redova vlastele i plemstva. Sačuvani dokumenti u župnom arhivu a posebno knjiga preminulih članova bratovštine9 govore o brojnosti članstva te duhovnim aktivnostima a posebno velikim i svečanim procesijama po ulicama Klanjca sa kipom sv. Antuna. Bratovština je svoje djelovanje nastavila i u novoosnovanoj župi Klanjec premda je njezino članstvo i djelovanje prelazilo teritorijalnu granicu novoosnovane župe. Vremenom su se aktivnosti svele samo na područje župe Klanjec da bi uspostavom nove vlasti 1945. potpuno prestala djelovati.
Osim ove bratovštine uspostavom župe nastaju i nove bratovštine i katolička društva. Iz sačuvanih dokumenata i znakovlja društava postojala su to slijedeća društva:
Škapularska bratovština od 1895.
Bratovština Srca Marijina od 1895.
Bratovština Presvetog Srca Isusova od 1900.
Franjevačko kruničarsko društvo 1918.
Franjevačko pjevačko društvo 1911.
Prema sačuvanim društvenim zastavama i opisa u Kronici samostana10 bila su tu još društva:
Križari i križarice
Hrvatski katolički muževi
Hrvatski katolički mladići
Hrvatske katoličke djevojke
Nažalost danas više niti jedna od tih bratovština i crkvenih udruga ne djeluje. Danas postoji zajednica Franjevački svjetovni red (OFS) i FRAMA (Franjevačka mladež) čiji članovi njeguju franjevačku duhovnost i franjevcima su duhovna potpora u njihovom pastoralnom djelovanju.
Popis upravitelja župe od osnutka 1789.
Verekund Porenta 1798
Peregrin Durbašić 1790
Ananije Hostnik 1803.
Verekund Porenta 1805.
Krizostom Fog 1808.
Bernard Kalampić 1809.
Verekund Poreta 1814
Ragmund Maurović 1817.
Augustin Cerjak 1818
Emerik Gradski 1821.
Gelazije Rubido 1827.
Benedikt Dolinar 1838.
Fortunat Horvat 1841
Gelazije Rubido 1842.
Stanislav Vuković 1844.
Antun Lehpamer 1850
Nemezije Smoković 1876.
Hijacint Hrženjak 1862.
Nemezije Smoković 1865.
Augustin Pernar 1868.
Bonifacije Pavliček 1872.
Leonard Ziherl
Robert Dolinar 1882.
Samuel Kimovec 1887.
Rajmund Podlipec
Feliks Podbregar
Advard Ravstehar
Leo Žugelj 1898.
Filip Tribec 1900.
Kazimir Vajdić 1904.
Akurzije Križan 1906.
Benvenut Habjan 1907.
Remigije Majer 1912.
Berislav Borštnik 1913.
Vid Vajdić 1918.
Ladislav Harapin 1924.
Dominik Držaić 1925.
Vjenceslav Basta 1926.
Salon Šurina 1927
Ladislav Harapin 1927.
Klaudije Crnčec 1929.
Kalasancije Tkalčec 1930.
Jozafat Stipan 1932.
Klaudije Crnčec 1934.
Vladimir Vincek 1939.
Platon Plasajec 1939.
Vjenceslav Basta 1944.
Dominik Dolić 1946.
Benjamin Balaško 1948.
Krescencije Klemen 1951
Filip Gajski 1957.
Ostijan Ostrognaj 1958.
Luka Bistrović 1960
Paulin Kos 1963.
Milivoj Marušić 1972.
Vitomir Zamuda 1981.
Velimir Tomašković 1983.
Stjepan Jambrešić 1999.
Ivan Mihalinec 2000.
Franjo Tomašević 2002.
Franjo Jesenović 2008.
Antun Jesenović 2017.
__________________________________________________________________
Svećenici iz župe Klanjec
Vlč. Josip Poslek iz Gredica (mlada misa Klanjec 9.7.1899.)
p. Augustin Šlibar iz Gredica,( mlada misa Klanjec 1912.)
p. Irenej Petričak iz Klanjca mlada misa Klanjec 1911.
p. Teofil Harapin iz Letovčana Novodvorskog
p. Lacko (Ladislav) Harapin iz Let. Novodvorskog
p. Hinko Harapin iz Let. Novodvorskog
vlč. Tranjo Žigman iz Lučelnice (mlada misa 1917)
vlč. Fanjo Marčinko župnik u Vranji u Istri iz Klanjca, prozor u kapeli sv. Antuna11
vlč. Ivica Somek iz Gredica
vlč. dr.Franjo Iveković iz Klanjca r. 1833, profesor, lingvista i kanonik zagrebački.12
vlč. dr. Vjekoslav Homotarić, Klanjec,1857 – Tuhelj,191113
Znameniti klanjčan, nezaboravni tuheljski župnik. Na mladoj misi u Klanjcu 1888. bio je prisutan i August Šenoa. U svojoj župi je aktivno djelovao ne samo kao duhovni vođa, nego i na kulturno prosvjetiteljskom planu. Obnašao je i funkciju saborskog zastupnika za kotar Klanjec gdje se posebno istakao svojim govorom izrečenim na sjednici Hrvatskog sabora 18. ožujka 1911. u raspravi o osnovama zakona o uređenju i osobnih odnošaja učiteljstva pučkih škola.
vlč. dr. Stjepan Ćukac iz Klanjca, profesor religije u Zagrebu14 ,
p. Gelazije Rubido iz Klanjca
p. Lujo Pogačić iz Klanjca franjevac Slovenske provincije
o. Vlahović (konventualac) iz Gredica
p. Tihomil Gajšak iz Klanjca
o. Marijan Gajšak isusovac iz Dola Klanječkog
p. Celzo Vlahović iz Klanjca
p. Drago Brglez iz Letovčana Novodvorskog
p. Marko Pustišek iz Gredica
p. Davor Filko iz Polica
Priredio:Vitomir Slavko Zamuda, 2013.
1 Arhiv župe Klanjec, Status Animarum, svezak I 1807 -1819.
2 Prot. 159/VIII str 92.
3 Prot. 159/VIII str. 82-96
4 Kronika samostana II str.31/32
5 Od Sikošeka postoji u samostanu Klanjec slika ulje na platnu: Stigmatizacija sv. Franje. Preslikao je također crkvu Sv. Marije Vnebovzeta na Grački Gori 1898. Tom prilikom prekrite su freske iz 16 st. (Posavski muzej Brežice, SLO)
6 1909 graditelj portala na starom groblju
7 Kronika samostana u Klanjcu I, 1899. str. 136
8 Kronika samostana Klanjec 2. str.55
9 Arhiv samostana Klanjec: B-XVII-1
10 Kronika samostana Klanjec II 1933. Str138
11 Kronika samostanaK lanjec 2 str 45
12 Darovao 1909. oslikani prozor u svetištu crkve u Klanjcu
13 Darovao 1909. oslikani prozor u svetištu crkve u Klanjcu
14 Darovao 1909. oslikani prozor u svetištu crkve u Klanjcu